Prevarila te je, a ti uporno tražiš gde si pogrešio. Nisi ti kriv za njene izbore. Kriv si jedino za ono što sada radiš SEBI sa tim NJENIM izborima.
Sedi kod mene čovek od pedeset šest godina. Žena ga je varala skoro godinu dana, u kontinuitetu. Saznao je sticajem okolnosti.
Ide druga godina od tada. I dalje se lomi oko razvoda. Pita me jesam li ja kriv i šta sam zabrljao.
Pitam ga šta i kako je radio. Kaže — puno sam radio da bi lepo živeli.
Bio je odsutan, stalno na terenu. Ona je ostajala sa decom i sve kućne obaveze su bile na njoj.
Pitam da li su lepo živeli. Kaže da jesu, išli su na more i na zimovanja. Često bez njega, jer je on morao da ostaje na poslu.
I onda mu je ona rekla: Njegova posvećenost poslu je razlog njene prevare. Poverovao je u to i ubedio sebe da je kriv.
Drugi čovek i malo drugačiji ugao. Varala ga je, pa otišla kod tog drugog.
Deca su bila dovoljno velika da biraju. Oboje su izabrala da ostanu sa njim.
Onda je o tome pričao sa prijateljima i sa rođenim bratom.
Rekli su mu: ipak je ona zgodna i vitalna žena, možda ti nisi bio dovoljno dobar muž. Poverovao im je.
Od tada krivi sebe što se nije više trudio oko nje. I što intimni odnosi nisu bili razigraniji i veseliji.
Pitao sam ga jedno. Dok se sve to dešavalo, dok je bio nezainteresovan, da li je u njemu bilo pravog interesovanja za nju?
Ili je uživao u statusu — u tome što pored sebe ima lepu i poželjnu ženu? A ni to mu nije bilo dovoljno uzbudljivo.
Zamislio se i rekao: nikad to nisam tako posmatrao.
Krivica ti daje osećaj kontrole. Ako si ti kriv, onda je nešto moglo drugačije.
A ako je moglo drugačije, ti si bio u igri. Nisi bio samo posmatrač.
Alternativa je bespomoćnost. Ona ti ne daje nikakvu kontrolu i teško je podnošljiva.
Zato tvoj um bira krivicu. Ne zato što je tačna, nego zato što ima logiku. Naopaku, ali logiku.
Bespomoćnost — nemaš kontrolu. Nepodnošljivo.
Krivica — imaš kontrolu. Makar izmišljenu.
Tvoj sistem nema objašnjenje za bol koji dolazi spolja. A mora nešto da uradi sa njim.
Njeno ponašanje nisi mogao da kontrolišeš. Ni da si hteo, ni da si znao.
Sebe možeš, donekle, ali možeš.
Zato sistem traži uzrok tamo gde ima nekakvu kontrolu. U tebi.
Tvoj mozak traži uzrok tamo gde ima kontrolu — a to si samo ti.
Onda dolaze objašnjenja. Mnogo sam radio, bio sam odsutan, nisam bio tu za nju.
I da je sve to istina, ne može da bude uzrok njenog ponašanja. Ali sistemu treba nešto konkretno.
Nešto što ima smisla i što se može uhvatiti rukom. Tako se konstrukcija zatvori.
Prvo kažeš možda sam ja kriv. Ponoviš to dovoljno puta. I vrlo brzo dođeš do — ja sam kriv.
Okolina to ne mora ni da potvrdi. Niko ti neće reći u lice da si kriv.
Dovoljno je da neko u nijansi natukne da je tu moglo biti i tvoje krivice.
Sistem to zaključa kao presudu. Pa onda kreće da skuplja opravdanja za nju.
Radio si ono što si smatrao da treba. Obezbeđivao si uslove njoj i deci.
Ona je radila ono što je smatrala da je dobro i lepo za nju.
Rezultat svega toga je takav kakav jeste.
Prvi čovek se i dalje muči oko razvoda. Drugi nije morao — ona je izabrala i otišla.
Različit ishod, isti osećaj krivice. Zato što krivica nikad nije ni dolazila od njih.
Taj osećaj se ne skida razmišljanjem, ni savetima, ni vremenom.
Ide kroz vrlo određenu proceduru, korak po korak.
Osetiš fizički kako se krivica u tebi raspada i gubi težinu.
Na njeno mesto dolazi mir. Sigurnost u sebe, u svoje izbore i u svoje odluke.
Prestani sebi da nabijaš krivicu zbog njenog izbora. To je jedini deo cele ove priče koji je stvarno tvoj.
— Ne, nisi slab ni lud. Tvoj sistem nikad ne prati tvoje misli. Prati isključivo ono što mu je poznato. A to ’poznato’ je i dalje ona. Upravo zato tvoja ’osećanja’ nisu izbor. Izbor je šta ćeš uraditi sa njima — u sebi, za sebe.
— Nema fiksnog roka. Ima samo osećanja tuge i bola. Neko ih isprazni za samo nekoliko meseci. Neko nikada. Pitanje nije koliko dugo. Pravo pitanje je da li imaš precizno uputstvo koje ti pokazuje kako se to radi brzo i efikasno.
— Voljom to ne možeš zaustaviti. Već si pokušao milion puta. Taj film nastavlja da se vrti, zato što on direktno ugrožava bezbednost tvog sistema. Zaustaviće se kad prestaneš da se baviš ’njom’ i počneš da menjaš svoju percepciju sebe. Naravno, za to ti je potrebno precizno uputstvo.
— Deci ne treba tvoja priča o njoj. Deci treba stabilan otac na kojeg mogu da se oslone. Porodici i prijateljima ne duguješ komplikovana objašnjenja. Tvoj život je tvoja odgovornost.
— Pogrešno pitanje. Ne pitaš se da li ćeš ikada više verovati. Poverenje nije uništeno zauvek — vraćeno je na početak. Na tvoje poverenje u sebe i svoje izbore. Ako ga nemaš, vreme je da ga izgradiš na realnim osnovama prateći precizna uputstva.
Ako se prepoznaješ u ovome što objašnjavam i želiš da zauvek izbaciš 'bivšu' iz svog sistema — da više ne misliš o njoj, da ponovo spavaš normalno, da radiš punim kapacitetom i da budeš pravi Tata kad si sa svojom decom — javi se.
— Garancija Uspeha 100% —
Zakaži konsultacije →