Hladna je. Kritična. Ume da bude okrutna. Svaka poruka, svaki razgovor oko dece — sve ispadne napad.
I ti se pitaš: kako je moguće da je žena sa kojom si proveo godine sada ovakva prema tebi?
Odgovor te neće utešiti, ali će ti razjasniti sliku.
Njeno ponašanje suštinski nije upućeno tebi. Upućeno je slici koju je napravila o tebi.
Tu sliku nije napravila slučajno. Napravila ju je da bi opravdala svoju odluku da se razvede.
Ti sa tom slikom nemaš mnogo veze. Ona razgovara sa njom, ne sa tobom.
Tvoja bivša žena ne želi da veruje da je ona loša osoba.
A ako ti nisi loš — ako si u stvari bio dobar čovek i dobar otac — onda ostaje samo jedan zaključak: da je ona imala ogroman udeo u raspadu tog braka.
To znači da bi morala da se suoči sa sopstvenom krivicom. A to je za njenu savest prevelik teret.
Zato ti moraš da budeš loš. Nije to samo svesna odluka — to je podsvesni mehanizam koji radi sam od sebe.
Ona ne tretira tebe.
Ona tretira svoju odluku — i sliku koja tu odluku drži na nogama.
Kod nas vlada uverenje da u svakom razvodu mora da postoji dobar i loš lik. Neko mora biti žrtva, neko krivac.
Ona u toj priči odbija ulogu krivca — i zato je dodeljena tebi.
Ta podela njoj umiruje savest i pravi je dobrom. I pred drugima, i u sopstvenim očima.
Zato svaki put kad te omalovaži, uvredi ili ocrni pred rodbinom — ona ne napada tebe. Ona potvrđuje sopstvenu priču. Bez tog potvrđivanja, priča joj puca.
Ovo je deo koji većina muškaraca ne vidi.
Njeno ponašanje ne dolazi od nje kao osobe. Dolazi od njenog emocionalnog obrasca.
A taj obrazac nije nastao sa tobom. Nastao je mnogo pre tebe — dok je odrastala i posmatrala sopstvene roditelje.
Godinama je taj podsvesni obrazac stajao uspavan. Kako je vaš brak odmicao, tako se budio. U jednom trenutku je eskalirao. I danas imaš ovo što imaš.
Ona ne reaguje na tebe. Ona reaguje na sliku koju je napravila o tebi.
Sad dolazimo do onoga što se tebe zaista tiče.
To što ona radi je okidač. Okidač tvojih programa.
Kako reaguješ kad se neko tako ponaša prema tebi — to nije stvar njenog ponašanja. To je posledica tvog doživljaja sebe. Preciznije: tvojih strahova.
Straha da nisi dovoljno dobar. Da nisi vredan ljubavi. Da si loš otac. Da se nisi poneo kako treba prema svojoj porodici.
To su ona pitanja koja te bude u dva ujutru i posle kojih nema spavanja.
Odgovori na njih ne postoje u obliku „smisliću objašnjenje pa će sve biti drugačije". Neće. Desilo se to što se desilo.
Ili ćeš se baviti njenim haosom, ili ćeš se baviti sobom.
Ako biraš prvo, ostaješ u besu i frustraciji — a svaki potez koji povučeš iz tog stanja ona će iskoristiti da te dodatno ocrni.
Ako biraš drugo, radiš na svojim strahovima i nesigurnostima. Vraćaš sebi dostojanstvo i muški integritet. Osećaš se u kontroli sopstvenog života — svog, ne njenog.
I onda dolazi ono zbog čega se sve ovo radi: možeš da komuniciraš sa njom, a da te ništa što kaže ili uradi više ne uznemiri.
Ona je to što jeste. Paket informacija i godina koje su prošle. To ne menjaš.
Ono što menjaš je sebe.
— Šta očekuješ od tog razgovora? Da te prijatelj sasluša ili da potvrdi da je ona loša, a ti dobar? To su dve različite stvari. Ako svaki razgovor vraćaš na nju i ponavljaš iste optužbe, pogledaj šta čekaš da čuješ. I koliko ti ta potvrda traje. Prijatelj kaže da si u pravu, ti odeš kući i ponovo se preispituješ. Tu više nije dovoljno da on potvrđuje. Potrebno je da ti znaš ko si, bez ponovnog dokazivanja šta je ona radila.
— Došao si po decu, a već joj objašnjavaš kakav si otac. Ona nastavlja, ti podižeš glas, deca slušaju. U tom trenutku prekini raspravu i vrati razgovor na ono zbog čega si došao. Ali posle pogledaj šta te je toliko pogodilo da si zaboravio i gde si i ko te sluša. Upravo time se bavimo u mom programu. Da ne moraš pri svakom susretu da stežeš zube i obuzdavaš sebe, nego da promeniš reakciju zbog koje gubiš kontrolu.
— Verovatno neće nikada. I šta ćeš ti zbog toga? Da nastaviš da joj objašnjavaš, podsećaš je i čekaš da konačno prizna ono što očekuješ? Razumljivo je što želiš da čuješ te reči. Ali pogledaj šta si vezao za njih: svoje pravo da prestaneš da se pravdaš i nastaviš život. Za to ti nije potrebno njeno priznanje. Svoj deo odgovornosti treba da sagledaš. Njen ne moraš da preuzmeš zato što ga ona odbacuje.
— Ne, osim ako ti svojim ponašanjem ne potvrdiš njene reči. Zato nemoj od svakog susreta sa decom da praviš svoju odbranu. Došli su kod tebe, a ti ih ispituješ šta je mama rekla i objašnjavaš zašto to nije tačno. Gde je tu vaš odnos? Odgovori kada pitaju. Ispravi neistinu konkretno, svojim delima i odnosom prema njima. Budi pravi otac kad si sa njima: slušaj ih, drži se dogovora, učestvuj u njihovom životu. Ne možeš da kontrolišeš šta će čuti o tebi od nje, ali će im zato tvoje ponašanje pokazati pravu istinu.
— Vidiš njen osmeh sa njim i već si zaključio: on vredi, ja ne vredim. Čekaj, odakle ti to? Sa slike ne znaš kakav je njihov odnos. Ali vidiš šta ti radiš sebi tim poređenjem. Njeno ponašanje prema drugom muškarcu pretvaraš u dokaz sopstvene nedovoljnosti. U programu se bavimo upravo tim strahom da nisi dovoljno dobar. Tako da svaka njena nova veza zauvek prestane da bude merilo tvoje vrednosti i razlog da ponovo preispituješ sebe.
Ako se prepoznaješ u ovome što objašnjavam i želiš da zauvek izbaciš 'bivšu' iz svog sistema — da više ne misliš o njoj, da ponovo spavaš normalno, da radiš punim kapacitetom i da budeš pravi Tata kad si sa svojom decom — javi se.
— Garancija Uspeha 100% —
Zakaži konsultacije →